Život po mjeri

Pripremila: s. Dominika Anić

Četvrtak, 30. lipnja 2011.

Kažu da postoje tri vrste ljudi. Takvi koji su smrtno zabrinuti; takvi koji smrtno rade; i takvi koji se smrtno dosađuju». Ironija ove rečenice sastoji se u tome da, naravno, svatko zna: koliko god se mučili i kako god težak ili lagan bio ljudski život, ili kakav god bio naš stav prema životu – svi moramo umrijeti, u svakom slučaju. Pitanje je samo kako oblikujemo darovano nam vrijeme životnog putovanja? I to je pravo pitanje koje nikako ne možemo izbjeći ili bolje kazano ne bi bilo dobro da ga izbjegavamo. Svoje vrijeme možemo provesti u brigama, radu i u dosadi. Postoje ljudi koji su gotovo uvijek smrtno zabrinuti. Brige, poslovi i dosada mogu i u prenesenom smislu izravno dovesti do smrti. Pretjeranim brigama možemo svoj život pokvariti i već ovdje živeći ubiti život ili vući se njime kao živi mrtvaci. Možemo toliko raditi i pretjerano se brinuti da sebi prouzročimo ranu smrt. Naravno za jedan normalan ljudski život ni pretjerane brige, ni previše posla, a pogotovo praznina dosade nisu nikako poželjni. Prava je mudrost shvatiti to na vrijeme i truditi se da naš život bude po našoj mjeri, i naše brige i poslovi koje obavljamo u skladu s našim mogućnostima i životnim darovanostima.